|
|
| < | listopad, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
*za Janu i Natalie - vratćete se jednog dana *smiješak*
The winds they may haunt me
in bloodredest skies
The moon may bewed
the strangest of light
The clasp of indifference
the conquering tide
The sweeping of daylight
Look up, look up there`s an angel in the snow!
Posvećeno našoj Emici. :*
Don`t worry be happy. :D
Madame Rosmeta pozdravila nas je uz topli osmjeh.
„Dva sladoleda od Nutelle.“ Emma je narucila, bacajući se na jednu drvenu klupicu kraj prozora. „Gdje je Sabine nestala?“
„Prokleti bili, mrzim lišće.“ Upala sam u Medičarnicu mlateći rukama kako bi je odbranila od gomile lišća koju je vjetar nanio na nedužnu mene.
Nažalost dužina mog kaputa nije bila baš prikladna za moju priliku te sam se spotakla od rub i završila na podu, zajedno sa jadnim konobarom koji je tu radio.
„A tu je.“ Prokomentira Emma i izvadi knige Preobrazme na stol.
Bolno sam uzdahnula i došetala do Emmina stola.
„Sabine poginućeš ako tako nastaviš.“ Emma se slatko nasmijala i počela jesti sladoled.
„Pa bar ću otići uz prasak.“ Nacerila sam se i otvorila jednu od knjiga.
„Mrzim Preobrazbu.“
„I ja. Silva je totalni kreten.“ Prošapta ona.
Emma je bila Gryffindorka. Znala sam da se Voldemortu, Victoru i ostalima nije dopadalo što se družimo, ali ja sma njihove predrasude oduvjek smatrala nepotrebnima. Odgovaralo mi je Emmino društvo.
„Dakle gdje smo stale?“ Upitah nakon kratke stanke.
„Sabine, nismo ni počele.“ Pogledala me sa blagom zabrinutošću. „Opet si zaspala.“
„Kako to misliš opet?“Upitala sam.
„I jutros si na Preobrazbi. I to dok te izvea da ti drži predavanja o disciplini na satu.“
„Ups. Sigurno je bila ljuta.“ Nasmijala sam se. „Nego, što nam je zadatak?“
„Imamo za napisati sastavak o metamorfogusima.“
***
„Bella sačekaj me!!“ U moru drugih učenika bezuspješno sam dozivala svoju prijateljicu, koja je kao i obično slušala Londaon after midnight na iPodu.
Premjestila sam torbu tako da mi prestane udarati lijevu nogu i usput oborila tri prvaščića. Pertle na mojim zelenim starkama kao i obično bile su odvezane. To sam primjetila tek kada su bile uzročnik mog sobodnog pada na jedon Slytheinca.
„Ah Voldemorte ti si.“ Otpuhnula sam tridesetak nemisnih pramenova sa lica i sjela na pod.
„Sabine izgubićeš glavu zbog tih pertli jednom.“
„Ma neću. Ako nisam do sada.“ Krotko sma mu se osmjehnula i ustala.
„Sabine, pa gdje si se izgubila.“ Bella nonšalatno upita pokušavajući nadglasati zvuk električne gitare s iPoda.
„Zaboga Sabine poginućeš.“ Reče znervirano.
„Znam,znam to sam već čula, ne trebam opet. A sada idemo nešto jesti gladna sam.“
***
„Podsjetite me, zašto sma ovdje?“ Upita Voldemort, dok smo se šunjali kroz školsku kuhinju.
„Zato što si tako dobat prijatelj da ćeš mi pomoći da ukradem one čokoladne kolače.“ Prošaputala sam.
„Zašto pa nisam ni gladan.“ Zastao je i naslonio se na zid.
„Moram li te podsjećati na to da Lujiza voli čokoladu.“ Reče Bella vragolasto se smiješeći.
„Kad bolje razmislim mkogao bih nešto slatko.“ Lice mu je ozarilo na spomen Lujizina imena, te se počeo nervozno smješkati.
„Ukrašćemo i ovu tortu od jagode, kad smo već ovdje.“ Dodala je Bella, zastajkujući kraj jednog malog drvenog stola.
Nakon pola sata opreznog traganja i šuljanja našli smo se na samom izlazu – ja ne bih bila ja da nisam nešto srušila. Ovoga puta u pitanju je bio keramički tanjur.
„Sabine ubiću te zbog ovog znaš!!“ Bella i Voldemort vikali su dok smo trčali kraoz labirinte školskih hodnika pokušavajući umaći školskom domaru Zacharyju.
„Ovamo!“ Voldemort me povukao za pelerinu i zajedno s Bellom odvukao na sprat.
„Ma kakva je to buka.“ Profesorica Odbrane od mračnih sila Melanie Winters širom je otvorila vrata svog kabineta u trenutku kada smo projurlili hodnikom.
Sudarila sma se s njom i čiva sadržaj kolača u mojim rukama završio je po njenoj ljubičastoj pelerini i mojim plavim Levi`s trapericama.
“Bellatrix, Tome, Sabine Lola Jansen molim objašnjanje.” Reče ljutito.
“Možemo li se sakriti u vaš kabinet pa ću vam objasniti.” Upitah.
„Ulazite.“ Frknu onačisteći čokoladu sa sebe.
***
Noć je bila neobično lijepa i topla. Šetali smo već neko vrijeme a da nismo progovorili niti riječ. Bila je to ugodna tišina. Zvuk šuškanja jesenjeg lišća bio je sva melodija koja na je bila potrebna. To i možda smjeh srebrnakstih zvjezdica odozgo.
